|
-
-
PRENATALNA DIJAGNOSTIKA – SAVREMENO VOĐENJE
TRUDNOĆE
Amniocenteza
je najčešće korišćeni metod u prenatalnom dijagnostikovanju
genetskih poremećaja i oboljenja. Amniocenteza je test kod
koga se aspirira mala zapremina amnionske tečnosti koja
okružuje fetus i zatim se analizira. Prvi put je primenjena
1882 godine da bi se uklonio višak amnionske tečnosti. Danas
se amniocenteza najčešće primenjuje u drugom trimestru
trudnoće (obično između 15 i 18 nedelje nakon poslednje
menstruacije) da bi se dijagnostikovali ili isključili
poremećaji i malformacije ploda.
Amniocenteza
se vrši uvođenjem igle u uterus kroz donji abdomen. Igla je
iste debljine kao i igla za uzimanje uzoraka krvi iz vene
ili igla kojom se daju injekcije. Može se dati lokalna
anetsezija u regiju gde bi trebalo aplikovati iglu.
Neposredno pre amniocenteze se vrši ultrazvuk da bi se
utvrdilo 1) da je trudnoća odgovarajuće starosti da bi se
mogao izvršiti test, 2) da je tu samo jedan fetus i 3) gde
je odgovarajuća regija za aplikovanje igle da se ne bi
povredio fetus ili placenta. Nakon ultrazvuka se aplikuje
igla u uterus i aspirira se mala zapremina amnionske
tečnosti koja se testira. Žive ćelije plutaju oko fetusa u
amnionskoj tečnosti. Nakon aspiracije ove ćelije se gaje u
laboratoriji od jedne do dve nedelje, a zatim se analiziraju
na hromozomske anomalije ili genetske defekte.
Rezultati testa su obično
gotovi za tri nedelje. Tečnost se vrlo brzo nadoknađuje sa
napredovanjem trudnoće.
Mnoge žene su zabrinute u vezi
toga da li je procedura bolna. Činjenica je da amniocenteza
nije ništa bolnija od uboda igle pri davanju injekcije u
bilo koji drugi deo tela.
2D, 3D, ili 4D ultrazvuk ne
mogu detektovati ozbiljne poremećaje ploda tako precizno kao
amniocenteza.
Ovi testovi su rutinski i ne
zahtevaju hospitalizaciju. Istovremeno omogućavaju preciznu
dijagnozu da li je beba u redu kao i pol deteta, a takođe i
planiranje porodice.
|